Skip links

Skrivena cijena tehnologije

U svijetu u kojem su pametni telefoni, digitalni asistenti, pametni televizori i drugi uređaji prisutni u gotovo svakom domu, postavlja se jedno važno pitanje: da li nas ovi uređaji prisluškuju i prate bez našeg znanja? Iako ova tvrdnja nekima može zvučati kao teorija zavjere, brojni primjeri, izjave stručnjaka, sigurnosni propusti i praksa velikih tehnoloških kompanija pokazuju da postoji itekako realna osnova za zabrinutost. U ovom članku detaljno ćemo istražiti kako pametni uređaji mogu bilježiti tvoje aktivnosti, analizirati tvoje razgovore, pratiti tvoje lokacije, te kako to utiče na tvoju privatnost, sigurnost i svakodnevni život.

Uvod u svijet pametnih uređaja i privatnosti

Pametni uređaji postali su nezaobilazan dio savremenog života. Koristimo ih za komunikaciju, zabavu, navigaciju, kupovinu, organizaciju dana i rad. U isto vrijeme, mnogi od tih uređaja su stalno povezani na internet, opremljeni mikrofonima, kamerama, senzorima pokreta, GPS-om i drugim tehnologijama koje omogućavaju prikupljanje ogromne količine ličnih podataka.

Dok nam tehnologija olakšava svakodnevnicu, ona ujedno otvara vrata nadzoru bez presedana. Sve više korisnika izražava sumnju da ih telefoni “slušaju”, da reklame koje im iskaču nisu slučajnost, i da su naši uređaji postali špijuni u vlastitim džepovima.

Prisluškivanje: istina, mit ili oboje?

Jedna od najčešćih tvrdnji korisnika jeste da im se nakon određenog razgovora pojavi reklama za proizvod o kojem su govorili – i to bez da su ikada ranije to tražili na internetu. Ovo je pokrenulo sumnje da pametni telefoni i aplikacije koriste mikrofone kako bi analizirali zvukove i plasirali personalizovane reklame.

Iako velike kompanije poput Googlea, Facebooka i Applea zvanično demantuju da prisluškuju korisnike, brojna nezavisna istraživanja i sigurnosne analize aplikacija pokazuju drugačiju sliku.

Dokazi iz prakse

Jedan od poznatih slučajeva bio je eksperiment u kojem su istraživači nekoliko dana razgovarali pored telefona o mačkama, bez da su ranije pretraživali te pojmove. Nakon kratkog vremena, počele su se pojavljivati reklame za hranu za mačke, igračke za mačke i slične proizvode. Ovo se dešavalo uprkos tome što nisu koristili nijednu aplikaciju za pretragu niti pretraživali mačke online.

Iako je moguće da algoritmi predviđanja mogu povezati interesovanja na osnovu drugih faktora (lokacija, prethodne interakcije, ponašanje prijatelja), ostaje činjenica da mnoge aplikacije traže dozvolu za pristup mikrofonu i kada to nije logično potrebno – npr. kalkulator, baterijska aplikacija ili igra bez audio funkcije.

Kako aplikacije koriste tvoje podatke

Veliki broj aplikacija koje preuzimaš traži pristup:

  • mikrofonu
  • kameri
  • lokaciji
  • kontaktima
  • galeriji
  • pozivima i SMS porukama
  • spisku aplikacija koje koristiš

Nažalost, mnogi korisnici bez razmišljanja daju ove dozvole. Mnoge besplatne aplikacije finansiraju se upravo prodajom podataka koje prikupe. Često se ti podaci “anonimizuju”, ali i dalje mogu biti povezani s tvojim identitetom kroz kombinaciju informacija.

Poseban problem predstavljaju SDK alati trećih strana, koje developeri uključuju u aplikacije zbog monetizacije. Oni prikupljaju podatke o ponašanju korisnika, često bez znanja ni developera ni krajnjih korisnika.

Pametni zvučnici i asistenti: Alexa, Siri i Google Assistant

Pametni asistenti slušaju komande kako bi mogli reagovati. Međutim, da bi mogli prepoznati ključnu riječ (npr. “Hej Siri” ili “Alexa”), uređaji moraju konstantno slušati okruženje. U mnogim slučajevima dolazi do lažnih aktivacija, kada uređaj misli da je čuo ključnu riječ i počinje bilježiti zvuk.

Ti snimci se često šalju na servere kompanija kako bi se poboljšala tačnost prepoznavanja govora. Iako firme tvrde da to rade anonimno, otkriveno je da snimke preslušavaju pravi ljudi – zaposleni ili podugovarači – i da neki od tih snimaka sadrže osjetljive informacije, uključujući privatne razgovore, pa čak i slučajne prepirke i intimne trenutke.

Pametni televizori i internet stvari (IoT)

Savremeni televizori dolaze s opcijom automatskog prepoznavanja sadržaja (ACR), što znači da analiziraju šta gledaš kako bi prilagodili reklame i preporuke. Neki modeli šalju podatke o svakoj sekundi gledanog sadržaja, čak i kada se koristi USB uređaj ili kablovska.

Uređaji poput pametnih sijalica, termostata, sigurnosnih kamera, frižidera i zvona za vrata također bilježe ponašanje i navike korisnika. Ako nisu pravilno zaštićeni, mogu postati meta hakera ili biti korišteni za nadzor.

GPS i lokacijsko praćenje

Većina aplikacija prati tvoju lokaciju u pozadini, čak i kada nije potrebno. Ovi podaci se koriste za profilisanje korisnika, ali i za prodaju oglašivačima. Kombinovanjem lokacije s vremenom i aktivnostima, kompanije mogu zaključiti:

  • gdje radiš
  • gdje živiš
  • kada ideš na spavanje
  • kada si odsutan od kuće
  • koje prodavnice posjećuješ
  • kuda ideš na odmor

U pojedinim slučajevima, lokacijski podaci se mogu koristiti i za političko targetiranje, manipulaciju ili ucjene.

Koliko kompanije zaista znaju o tebi?

Velike tehnološke firme prikupljaju stotine parametara o svakom korisniku, uključujući:

  • navike pretraživanja
  • trajanje i sadržaj pregleda
  • reakcije na oglase
  • glasovne komande
  • pokrete uređaja
  • aktivnosti na društvenim mrežama

Ovi podaci se kombinuju u tzv. “digitalni otisak” koji je često precizniji od bilo kojeg upitnika ili intervjua. Na osnovu toga, algoritmi predviđaju tvoje potrebe, raspoloženje, kupovne odluke, pa čak i psihološki profil.

Legalni aspekti i siva zona

U većini zemalja, uključujući EU, postoje zakoni o zaštiti podataka (npr. GDPR) koji zahtijevaju pristanak korisnika. Ipak, korisnici često nesvjesno daju saglasnost kroz dugačke uslove korištenja koje rijetko ko čita. Osim toga, mnoge kompanije nalaze rupe u zakonima ili koriste servere u zemljama s blažim propisima.

Postavlja se pitanje: ako daješ dozvolu nesvjesno ili bez razumijevanja – da li je to zaista pristanak?

Kako se zaštititi?

1. Provjeri dozvole aplikacija

U postavkama uređaja pregledaj koje aplikacije imaju pristup mikrofonu, kameri i lokaciji. Isključi dozvole koje nisu neophodne.

2. Koristi alternativne aplikacije

Zamijeni aplikacije koje traže previše dozvola s otvorenim i sigurnim alternativama. Koristi pretraživače poput DuckDuckGo, komunikaciju preko Signala ili Threema, i browsere sa zaštitom privatnosti.

3. Isključi mikrofone i kamere

Na pametnim zvučnicima koristi fizičke prekidače ako postoje. Na laptopima koristi poklopce za kameru. Telefoni takođe mogu imati opcije za privremeno gašenje mikrofona.

4. Redovno briši istoriju aktivnosti

U Google nalogu možeš obrisati istoriju lokacije, pretraga i glasovnih komandi. Uključi automatsko brisanje nakon 3 mjeseca.

5. Koristi VPN i zaštitu

VPN štiti tvoju lokaciju i podatke. Takođe koristi antivirusni softver i firewall.

6. Edukuj se i druge

Najveća snaga korisnika leži u znanju. Edukuj sebe i članove porodice o digitalnim pravima, rizicima i mjerama zaštite.

Zaključak

Svijet tehnologije donosi nebrojene koristi, ali i rizike koje ne smijemo ignorisati. Prisluškivanje, praćenje i analiziranje naših svakodnevnih navika više nije naučna fantastika, već realnost koju živimo. Iako možda ne možemo potpuno izbjeći digitalni nadzor, možemo postati svjesniji, oprezniji i pametniji korisnici. Privatnost nije luksuz, već osnovno pravo koje se mora braniti – čak i u digitalnom dobu.

Leave a comment

Istraži
Vuci